Sve o vidri ( Evropskoj ) na jednom mjestu, Novo.
Ženke su u prosjeku manje, te njihova ukupna dužina tijela iznosi od 90 do 125 cm, dok je dužina repa od 35 do 45 cm, a težina oko 7 kg. Krzno koje prekriva tijelo je smeđe do tamnosmeđe boje, sa svjetlijom trbušnom stranom koja je sivkasta do bijela. Pojedine se jedinke mogu razlikovati po svjetlijem području u obliku mrlje koje se nalazi na grlu. Na glavi se ističe široka njuška, dok su uši slabo razvijene. Vidre imaju po 5 prstiju na nogama i plivače kožice između prstiju zbog kojih se vidra s velikom lakoćom giba u vodi.
Pri elegantnom plivanju vidra ostavlja za sobom val u obliku slova U, a izvan vode proviruju joj samo oči i nos. Kada roni pod vodom, ostavlja lanac mjehurića zraka na površini, a pod vodom mogu provesti čak i do 2 minute. Vidrino je krzno glatko kada je uronjeno u vodi te se izvan vode brzo suši, nakon čega su dlake sljepljene dajući joj trnoviti izgled.
Vidrama je dnevno potrebno oko kilogram hrane. Vidre su vrlo brzi i efikasni lovci; krutim brkovima, oštrim vidom i sluhom osjećaju kretanje plijena pod vodom, a oštrim očnjacima ih hvataju. Vidre imaju vrlo brzi metabolizam i izgaraju energiju velikom brzinom u vodama temperature 10˚C. Vidra mora uhvatiti 100 grama ribe u jednom satu, jer ne može preživjeti od manjih količina. Većina vrsti vidri love 3 do 5 sati tijekom dana, a majke koje se moraju brinuti i za potomstvo love i do 8 sati dnevno. Neke su se usavršile u otvaranju školjki, dok ostale jedu i manje ptice ili sisavce.
Vidre su sisavci (Mammalia)
koji pripadaju redu zvijeri (Carnivora), porodici kuna (Mustelidae).
OPĆA OBILJEŽJA VIDRE
OPIS
VRSTE
Vidre su zvijeri iz potporodice kuna prilagođene
životu u slatkoj vodi i smatraju se najboljim plivačima od svih kopnenih
zvijeri. Vidre žive uz rijeke, jezera, ribnjake i močvare, gdje im drveće i
grmlje pruža dobru zaštitu. Ukupna dužina tijela kod mužjaka koji teže oko 10
kg, iznosi od 100 do 135 cm, od čega na rep otpada od 40 do 50 cm.Ženke su u prosjeku manje, te njihova ukupna dužina tijela iznosi od 90 do 125 cm, dok je dužina repa od 35 do 45 cm, a težina oko 7 kg. Krzno koje prekriva tijelo je smeđe do tamnosmeđe boje, sa svjetlijom trbušnom stranom koja je sivkasta do bijela. Pojedine se jedinke mogu razlikovati po svjetlijem području u obliku mrlje koje se nalazi na grlu. Na glavi se ističe široka njuška, dok su uši slabo razvijene. Vidre imaju po 5 prstiju na nogama i plivače kožice između prstiju zbog kojih se vidra s velikom lakoćom giba u vodi.
Pri elegantnom plivanju vidra ostavlja za sobom val u obliku slova U, a izvan vode proviruju joj samo oči i nos. Kada roni pod vodom, ostavlja lanac mjehurića zraka na površini, a pod vodom mogu provesti čak i do 2 minute. Vidrino je krzno glatko kada je uronjeno u vodi te se izvan vode brzo suši, nakon čega su dlake sljepljene dajući joj trnoviti izgled.
PREHRANA
Sisavci se nalaze na vrhu
prehrambenog lanca močvarnih staništa, te vidre igraju važnu ulogu u održavanju
ravnoteže staništa. Najčešće se hrane ribom (95% prehrane), a mogu se hraniti i
rakovima, žabama, sitnim sisavcima, te uglavnom love ribu koju mogu najlakše
uhvatiti (tj. vidre su oportunističke zvijeri). Odrasle jedinke nikad ne love
više ribe nego što mogu pojesti, a višak ribe je dobar pokazatelj mladih vidri
koje se tek uče loviti.
Vidrama je dnevno potrebno oko kilogram hrane. Vidre su vrlo brzi i efikasni lovci; krutim brkovima, oštrim vidom i sluhom osjećaju kretanje plijena pod vodom, a oštrim očnjacima ih hvataju. Vidre imaju vrlo brzi metabolizam i izgaraju energiju velikom brzinom u vodama temperature 10˚C. Vidra mora uhvatiti 100 grama ribe u jednom satu, jer ne može preživjeti od manjih količina. Većina vrsti vidri love 3 do 5 sati tijekom dana, a majke koje se moraju brinuti i za potomstvo love i do 8 sati dnevno. Neke su se usavršile u otvaranju školjki, dok ostale jedu i manje ptice ili sisavce.
RAZMNOŽAVANJE
Vidre spolno sazrijevaju
relativno kasno, oko druge godine života. Vidre su vrlo teritorijalne životinje
koje žive kao samci, osim u doba parenja i tijekom prve godine života koju
provedu uz majku. Ženke vidre imaju kontinuirani spolni ciklus, tako da mogu
imati mladunčad u bilo koje doba godine, ali primarni period parenja je u kasnu
zimu ili rano proljeće. U području jednog mužjaka živi nekoliko ženki, koje kad
su spremne za parenje, mužjak izmjenično posjećuje tijkom nekoliko dana u
njihovim nastambama.
U leglu se nalaze najčešće do 4
mladunca, a ženke u divljini imaju do 3 legla tijekom života. Vrlo je niska
stopa preživljavanja mladunaca u divljini. Gnijezda u kojem vidre imaju mlade
obično se nalaze na obali, ali mogu biti i na znatnoj udaljenosti od vode.
Mladunčad vidre oči otvaraju nakon 30 dana, te u dobi od 60 dana uče plivanje i
lov.
Uz majku će ostati relativno
dugo, ponekad čak i do godinu dana, u usporedbi sa mladuncima drugih zvijeri
kao što su lisica i jazavac koji uz majku ostaju samo 4 do 5 mjeseci. Za to
vrijeme ženke nisu spolno aktivne. Mužjaci obično ne sudjeluju u podizanju
mladih. Životni je vijek vidre 15 do 18 godina u zatočeništvu, a svega 3 godine
u prirodnim uvijetima.
ŽIVOTNI PROSTOR
Europske su vidre iznimno plahe
životinje, te su uglavnom aktivne noću. Najviše love u bistrim, i ne tako
dubokim vodotocima koji moraju biti obrasli raslinjem, a poželjno je da uz
vodotok postoje i poplavna područja. Najvažnija je čista voda, i da obale
pružaju dobre mogućnosti skrivanja.
U potrazi za hranom prelaze
velike udaljenosti i pritom se sele iz jednog u drugi riječni sustav. Tragove
im najčešće nalazimo u blatu kraj potoka i rijeka, te na tim mjestima je
posebno ranjiva i često ulijeću u zamke koje su zapravo bile postavljene za
druge životinje. Razlog usamljeničkom načinu života vidre proizlazi iz potrebe
za velikim životnim prostorom. Ona ga redovito kontrolira i označuje svojim
izmetom. Ženka s mladuncima posjeduje manji teritorij u sklopu velikog područja
mužjaka.
RAZLOZI UGROŽENOSTI I ZNAČAJ VIDRE
U prošlosti se kao glavni uzrok
ugroženosti vidri izdvajao prekomjeran lov zbog krzna. Danas su vidre
višestruko ugrožene zbog tri razloga: onečišćenja i smanjenja staništa,
slučajnih uginuća u ribolovnim alatima kao što su mreže i vrše, te veliki broj
vidri stradava na prometnicama. Europska populacija vidri bila je najugroženija
sredinom 20-tog stoljeća kada joj se naglo počinje smanjivati brojnost zbog
početka upotrebe različitih pesticida među kojima su najopasniji poliklorirani
bifenil PCB.
Zajedno s drugim uzrocima ugroženosti nastala
je fatalna kombinacija koja je uzrokovala nestanak vidre iz nekih europskih
zemalja kao što su Nizozemska i Švicarska. U drugim europskim zemljama, za što
je najbolji primjer Velika Britanija, zbog ugroženosti vidre, pokrenuta su
intenzivna istraživanja radi zaštite vrste. Može se reći da je danas populacija
vidri u Europi stabilna te ima sklonost povećanju brojnosti.
U nerazvijenim zemljama svijeta vidre su još
uvijek ugrožene lovom i uništavanjem staništa. Jedan je od najzloglasnijih
primjera ugroženosti vidri je nasukavanje tankera Exxon Valdez uz obale Aljaske
iz 1989. godine kada je nastala naftna mrlja koja se proširila oko 2000 km uz
obalu te uzrokovala uginuće od 5500 morskih vidri (Enhyda lutris) i oko
300.000 morskih ptica.
Vidre su grabežljivci koji se
nalaze na samom vrhu hranidbene piramide. Kao takve važne su za kruženje tvari
i energije kroz hranidbeni lanac, te pridonose uspostavi ekološke ravnoteže u
vodenim ekosustavima. Vidre su izrazito osjetljive na razna onečišćenja vode te
mogu poslužiti kao biološki indikatori kvalitete vode.
Većina ljudi izražava
veliku naklonost prema vidrama zbog njihove karizmatične pojave i razigranog
ponašanja. One se u javnosti smatraju simbolom zdravog stanja prirodnog vodenog
staništa. Iz navedenog je vidljivo koliko je značajna uloga vidri za zaštitu
prirode, jer se njihovom zaštitom štite i staništa te ostale vrste u tim
staništima.
Stabilno pojavljivanje ili povremena
prisutnost vidre (Lutra lutra), odnosno njezino odsustvo, mogu poslužiti
kao indikatori stanja nekih vodenih staništa. Poznavanje rasprostranjenosti
vidre, promjene veličine populacije kao i poduzete mjere njene zaštite,
doprinose očuvanju i zaštiti mnogih vrsta kao i zajedničkih staništa (npr.
istovremeno je moguće pratiti stanje populacije dabra (Castor fiber).
Podaci o rasprostranjenosti vidre i promjenama
veličine njenih populacija kao i rezultati ekoloških istraživanja potvrđuju da
je vidra osjetljiva vrsta, te da je opstanak stabilnih populacija izravno
ovisan o čovjekovom djelovanju.
Nema komentara:
Objavi komentar